Šesta vazmena - C

Napisao/la Alojzije Čondić. Posted in Godina C

Mir vam ostavljam (Iv 14, 23-29)

Koji je smisao ljudskoga života? Rijetki su društveni sustavi koji govore o Bogu i koji se oslanjaju na njegovu Riječ. Gospodarstvo, znanost, trgovina, glazba, politika prožeti materijalističkim duhom – zapostavljaju Boga veličajući sebe i gradeći spomenike sebi, odnosno robuju idolima, kako čusmo u Djelima apostolskim. Naime, svi traže smisao, svi traže svoje sunce i mjesec da im svijetle. 

No, što traži i naviješta vjernik? Što znači biti Kristov vjernik? Ako se vjernik povede sustavima koji bježe od Božje riječi, onda će i on graditi svoj kameni grad i tražit će da mu svijetle sunce i mjesec i da prevladava svjetovni duh. No, Knjiga Otkrivenja prikazuje Božji narod u slici grada sazidana od živoga kamenja. Kakav je to grad? Sv. Ivan reče da tomu gradu ne treba ni sunca ni mjeseca da mu svijetle. Ta Slava ga Božja obasjala, i svjetiljka mu Jaganjac.

Tu uočavamo što je smisao života i poslanje vjernika: tražiti i graditi Božji grad, kojemu ne treba ni sunce ni mjesec, jer ga obasjava Kristovo svjetlo. Međutim, našim utvrdama, našim sustavima treba vjernik, koji će ga prožeti i obasjati Kristovim svjetlom! Jer nema toga sunca ni mjeseca koje može svijetliti i grijati bolje od kršćanske ljubavi. Poslanje vjernika je pokazati put do Krista! Kako? Jednostavno. Krist reče: Ako me tko ljubi, čuvat će moju riječ pa će i Otac moj ljubiti njega, i k njemu ćemo doći i kod njega se nastaniti. 

Iz tih Kristovih riječi uočavamo smisao života: doći k njemu i kod njega se nastaniti. Onaj tko nije s Kristom on životari, on se nije nastanio, on traži samo sjaj zemaljskoga svjetala, odnosno on je u tami a čezne za Kristovim mirom. Kako do mira u Bogu, koji nam Krist daje? Jednostavno: Ako me tko ljubi, čuvat će moju riječ pa će i Otac moj ljubiti njega. Ili: tko me ne ljubi ne čuva moju riječ i zato negdje drugo traži smisao.

Samo ako ljubimo Krista i ako čuvamo njegovu Riječ, onda se naše želje i naše riječi usklađuju s njim. A kako se to ljubi Krista? Je li ljubav prema njemu samo u emocijama, gestama, molitvama ili žrtvama? Ne! Ljubiti Krista počinje se predanjem u njegove ruke, tj. dopustiti da me On ljubi, da me On zahvati, da me On osvoji. Boga ne zaslužujemo nego primamo. Kako ga primamo? Ako bi supruzi ili zaručnici jedno drugomu govorili mlako i stidljivo volim te, to bi bilo dosadno, neuvjerljivo i uvredljivo.

Da, čime potvrđujem da ljubim Boga? Ako ne prihvaćam njegovu Riječ, ako kao mlada osoba ili roditelj pristupam površno sakramentu ili se kao zaručnik brinem samo za vanjsku zabavu, gdje je tu ljubav prema Bogu? To bi značilo zatajiti istinsku ljubav. Eto zašto je svijet uronio u krizu. Eto zašto od Božjega grada ostaju samo zidine iza kojih se i mi sami gušimo! Društvo je rastrojeno. 

Ne zaboravimo, mi smo Božje nebo, u koje se Bog Otac, Sin i Duh Sveti iznutra nastanio. Taj Bog je u meni. Kako razgovaram s njim? Jesam li mu rekao da ga volim, jesam li ga jutros pozdravio? No, središte vjere nije to što ja činim za Boga, nego to što Bog čini za mene. U središtu nisu moji pothvati, dobri ili loši, nego Božji. To je snaga i ljepota vjere. U tomu smislu vjernik se pita: što Bog očekuje od mene, od moje župne zajednice, od Crkve u ovomu duhovno i vrijednosno poljuljanomu svijetu.

Ako istinski zaronimo u svoju nutrinu zasigurno uočavamo da smo nedosljedni, da smo često skloniji materijalnim stvarima, a zaboravljamo duhovne, brzo zaboravimo na Božje riječi, na vjeru. Iskustvo nam govori ako živimo po Kristovoj ljubavi da nas drugi ismjehuju. Znao je Krist da će tako biti i zato je obećao Duha Branitelja. Što će činiti?: poučavat će vas o svemu i dozivati vam u pamet sve što vam ja rekoh. 

Duh Sveti će nas braniti od napada te će nas poučavati što nam je činiti i dozivati u pamet što nam je Krist rekao. Da, Duh je Božji danas s nama te nas kao i apostole šalje drugima i veli nam: Ljubi Krista i tako ćeš naći smisao života i nastaniti se u gradu kojega obasjava slava Božja. Amen.