Sedma vazmena - C

Napisao/la Alojzije Čondić. Posted in Godina C

Da svi budu jedno (Iv 17, 22-26)

Tijekom vazmenoga vremena u mnogim se župnim zajednicama podjeljuju sakramenti sv. pričesti i sv. potvrde. To su veoma važni duhovni događaji za pojedinca i obitelj te za život župne zajednice. Dok bude pričesnika i krizmanika to će biti znak života. To su mladi ljudi, život je pred njima, koji će zasigurno imati ovih ili onih poteškoća, ali treba ih izvesti na pravi put. 

Primanje sakramenata nije bilo kakav događaj, radi se o susretu s Isusom Kristom i zato ne smije biti površan i usputan, već iskren i predan. To su njegovi novi učenici pomoću kojih želi živjeti u ovomu svijetu i drugima navijestiti svoju riječ. Zasigurno se pitamo: što ćemo im darovati, što ćemo im zaželjeti? Da, najlakše je nešto kupiti misleći da time sve rješavamo. Jasno, djeci treba nešto i darovati, ali ne smije se pretjerivati. Međutim, čuli smo evanđelje koje govori o važnomu događaju između Isusa i apostola. Isus prije odlaska Ocu izražava svoju oporuku. Oproštaj se uvijek odnosi na one s kim se živi a i na one kojima se ide. U oproštaju se jezgrovito donose bitne misli. 

Duboko vjerujem da bi svaki od nas u svojoj oporuci onima od kojih se opraštamo zaželio mir i jedinstvo, vjernost Bogu jer slava svijeta je prolazna i laskava. A Bog je vječan. Što Isus čini? Daje učenicima oporuku. Kako? Kleknuo je pred Oca i pomolio se. Molio je i za učenike i za one koji će povjerovati na njihovu riječ. Isus znajući što je čovjek moli za jedinstvo učenika: da svi budu jedno, kao što ti, Oče, u  meni i ja u tebi, neka i oni u nama budu. Što bismo mi učinili na odlasku s ovoga svijeta, bili smo kleknuli pred svoje najbliže, zatražili oprost i udijelili blagoslov ili bismo možda mislili samo na raspodjelu materijalnih dobara?

Isus zna ljudsku narav i zna da može doći do napetosti, svađa i moli da njegovi učenici svih vremena ostanu jedinstveni u nauku i životu. Isus ne želi da njegovi učenici navještaju dvosmislen, sumnjiv i neispravan nauk. Jer to unosi razdor i neprijateljstvo. Isus moli jer zna da će učenici pasti u napast i pomisliti da sve mogu sami, bez Boga. Zato im daje svoga Duha i želi da tu oporuku, na koju on stavlja svoj pečat, oni potpišu svojim životom.

Da, je li mi zaista potpisujemo svojim životom Kristovu oporuku u molitvi o jedinstvu? Mnogi sve čine da razbiju kršćanski nauk, sjetimo se samo što naučavaju o Isusu, Crkvi, vjeri, sakramentima, životu, vječnosti, braku i obitelji, vrjednotama. U takvom okružju žive današnji mladi Kristovi učenici koji će primiti svete sakramente. Zato je važno da se kao Isus i mi za njih molimo da ostanu u jedinstvu s Kristom i njegovom Crkvom, da žive po Božju. Važno je da im darujemo blagoslov i da ih čestito odgajamo.

Opasnost je ako ne shvate bit Kristove molitve i oporuke da zaglibe u ponudi svijeta: droge, alkohola, razvratnosti, materijalizma. Ako ne nauče ljubiti Boga kako će se oduprijeti navalama zla? Možda mislimo da će nas zaobići zlo i napasti!?

Čuli smo prvo čitanje iz Djela apostolskih koja govore o dvojici mladića: na Stjepana, koji je bio pun Duha Svetoga, navalili su licemjeri, izbacili ga iz grada i kamenovali, a on vapi: Gospodine, ne uzmi im ovo za zlo. To je karakter savjesti. S druge strane je sve to promatrao Savao, nije ga bila briga, ali kasnije je postao Pavao i sve je to mukotrpno morao opravdati. I o nama mnogo zavisi hoće li suvremena mladež biti kao Stjepan čvrsti u vjeri ili napadni kao njegovi progonitelji ili ravnodušni kao Savao?

Krist se molio Ocu da u njegovim učenicima prebiva njegova ljubav. I mi uputimo svoje molitve Kristu da ostanemo u njegovoj ljubavi i da svojim životom pokažemo crkveno zajedništvo da bi ti mladi ljudi imali od čega živjeti. Amen.