Duhovi - C

Napisao/la Alojzije Čondić. Posted in Godina C

Branitelj - Duh Sveti (Iv 14,15-16, 23b-26)

Kako ćemo prepoznati ima li u nama Duha Božjega? Kako su apostoli prepoznali Krstova Duha? Sv. Pavao piše Rimljanima: Oni koji su u tijelu ne mogu se Bogu svidjeti, a vi niste u tijelu, nego u Duhu… Nema li tko Duha Kristova, taj nije njegov.

Kako su se apostoli ponašali prije nego su primili Duha? Bili su iza zatvorenih vrata, povukli su se iz straha, bili su sumnjičavi i kolebljivi. Ipak, bili su zajedno, Duh se očitovao i sišao na njih na Pedesetnicu, o čemu nas izvještavaju Djela apostolska. Kako?

Duh se očituje raznim znakovima, koje treba znati tumačiti, kako onda tako i danas. Prvi znak je, kako piše u Djelima apostolskim: eto iznenada šuma s neba kao kad se digne silan vjetar. I ispuni svu kuću kojoj bijahu. Kao što puše vjetar tako i Duh. Hoće reći da je Duh snaga, moć. Njegovo je djelovanje iznimno i ako smo u svomu životu ponizni i mi ćemo ga prepoznati te imati njegovu snagu. 

Drugi znak je vatra. Duh se ne očituje samo na izvanjski način poput vjetra, nego i iznutra. Svoju moć s visina unosi u dubinu i pokazuje na širinu: ispuni svu kuću, cijelo biće, cijeli svijet. Radi se o ljubavi koja potiče na služenje, odanost, vjernost, čistoću, zajedništvo, strpljivost, uvodi u istinu i djela ljubavi.

Treći znak su jezici: I pokažu im se kao neki ognjeni jezici te siđu po jedan na svakoga. Duh potiče govoriti, ne psovati. U vjerovanju molimo da je govorio po prorocima. Duha daje nadnaravno nadahnuće. Mi često govorimo više pjesnički, više svjetovno, a Duh daje govoriti i djelovati po Božju.

To nas nadahnuće potiče hvaliti Boga, sve staviti u njegove ruke, otvoriti mu se, prepoznati njegovu volju i naviještati njegova djela: svatko je čuo govoriti svojim jezikom. Božji jezik svatko razumije. To je jezik krjeposti, topline, mira, nade. Apostoli prvotno hvale Boga. Duh razbija barijere i učvršćuje suradnju, komunikaciju i zajedništvo među ljudima i narodima u Božjemu smjeru.

Zanimljivo, Duh se nije očitovao samo izvana, nego iznutra. A mi? Čovjek se često hvali samo vanjštinom, jer mu je nutrina zahrđala, oko nje se uhvatila paučina. Hvalimo se da poznamo sve duhove ovoga svijeta: glazbe, športa, kupovine, tehnike, a bježimo od Duha Svetoga.

Ni apostoli nisu uvijek mogli razumjeti Isusa. Da bi shvatili trebala im je snaga iznutra. Duh pomaže da guštamo u Kristu, da shvatimo dubinu poruke u duhovnomu smislu. Isus reče:  on će vas svemu poučiti. Duh nas uvodu u svu istinu, on nas podsjeća na ono što je Isus rekao, a upisano je u našoj savjesti.

Poslat ću vam Duha Branitelja, reče Isus! Zašto? Koji duh vlada ovim svijetom i kojemu duhu služi ovaj svijet? Čovjek je često toliko obuzet zlim duhom da ne shvaća čemu Duh Branitelj. Sv. Pavao reče: Oni koji su u tijelu ne mogu se Bogu svidjeti… Nema li tko Duha Kristova, taj nije njegov. Time sv. Pavao želi reći da živjeti samo po tjelesnim potrebama i u duhu glamura znači živjeti u grijehu, znači odbaciti Duha Božjega, znači život po kulturi smrti misleći samo na sebe i nemati ljubavi za Boga i bližnjega.

U Djelima apostolskim piše: eto iznenada šuma s neba. Riječ šum me podsjeća na šumu. Znamo tko živi u šumi i koji zakoni u njoj vladaju. Žive zvijeri, love jedna drugu, nemaju ljubavi ni milosrđa, glođu se, ali se ipak u nekim stvarima drže naravnih pravila.

Ovomu svijetu treba Branitelj - Duh Božji da se ne bi on i mi u njemu pretvorili u šumski život u kojemu vlada zakon jačega i nasilja te izgubili osjećaj za život po naravi, po Bogu. Da se ne bismo pretvorili u 'džunglu', gdje vlada izgubljenost, zakon laži, prevare, straha, nemorala, sljepoće i gluhoće za Božjega Duha. 

Treba nam Branitelj – Duh Sveti, koji će svojim šumompročistiti šumu naših savjesti, očisti srca, želje, nakane, koji će spaliti svojom božanskom vatrom svu zloću, nepravdu, zloduha, zavist, ljubomoru, lijenost i učvrstiti nas u vjeri. Treba na Duh koji će kao vjetar iz nas izagnati materijalistički duh i oplemeniti ljubav.

Treba nam Branitelj – Duh Sveti, koji će nam otvoriti jezik srca i savjesti da počnemo govoriti Božjim rječnikom, a ne jezikom šume, da počnemo bez straha i jasno naučavati i svjedočiti snagu Duha u svojim obiteljima i životu, a ne da ostanemo iza zatvorenih vrata. Treba nam duh poniznosti da prepoznamo darove njegove ljubavi i da se ne bismo uzoholili i hvalili se darovima koje nam daje i da ne zaboravimo služiti u ljubavi.

Stoga, ne samo danas, nego svakodnevno zavapimo: Dođi Stvorče Duše Svet, pohodi duše vjernika i nastani se u nama da živimo u tvojoj ljubavi. Amen.