Dvadeset i četvrta kroz godinu - C

Napisao/la Alojzije Čondić. Posted in Godina C

Radujte se sa mnom! (Lk 15, 1-10)

Zašto Isus kazuje prispodobu o izgubljenoj ovci i tko je izgubljena ovca? Farizeji se, posvjedoči evanđelist Luka, sablažnjavahu o Isusu koji se družio s carinicima. Takvo ponašanje iznenadilo je farizeje i pismoznance, koji su se smatrali pobožnim vjernicima. Kakva je to savjest i zašto se sablažnjavahu? Ima li danas među nama farizeja, carinika i pismoznanaca? Je li u nama zaživjela Kristova radost?

Farizeji su carinike smatrali javnim grješnicima. Bili su isključeni iz židovstva, jer su surađivali s Rimljanima. Bili su gurnuti na rub društva i smatrali su ih nečistima koje je trebalo izbjegavati. Tko se družio s njima i sam je postao nečist, a Isus je, štoviše, s njima i blagovao i zato je za njih bio nečist. Dakle, šokantna scena za farizeje.

Isus s njima ne raspravlja, razumije ih, ali ih poziva na razmišljanje i nastoji im pomoći nadići njihovu skučenu sliku o Bogu. Poziva ih na ljubav koju Bog u Isusu ostvaruje. Da bi im približio snagu Očeve ljubavi ispričao im je prispodobe, koje ističu radost nad izgubljenim i pronađenim. Isus skuplja oko sebe carinike i grješnike te koristi farizejsko sablažnjavanje da svima pokaže da je Bog milosrdan i pun ljubavi, da je veći od naše pameti i interesa. On potiče slušatelje da se ponašaju po zakonu ljubavi, a ne osvete i nasilja. S druge strane, nije dovoljno samo poznavati katekizam, Sveto pismo te ispunjavati vjerske propise, jer je opasnost da iznutra progovori farizej i da postanemo životno izgubljeni. To im razjašnjava u prispodobi o izgubljenoj ovci.

Isus govori o sto ovaca od kojih se jedna izgubila. Pastir ostavlja devedeset i devet u pustinji i traži onu izgubljenu, onu najsebičniju, koju je, rekli bismo, bolje izgubiti nego tražiti. Bog tako ne misli, štoviše, kada ju je nađe radovao se, pa veli da će tako biti na nebu radost veća… Da, i naša izgubljenost potiče Božje srce da nas potraži, da nas nađe, da nas stavi u svoje srce i da se raduje. Naime, farizeji nisu imali iskustvo Božje radosti, i zato su bili tvrdi i nepodnošljivi, a Isus, onu izgubljenu ovcu, pun radosti stavi na ramena. Isus se brine za ljudsku radost. Dakle, grješne i slabe ne smije se izbjegavati, nego ih treba staviti na svoja ramena, u srce i radovati se kada ih pronađemo. Suština evanđelja je radost, jer Isus kada je nađe bijaše sav radostan.

Nameće se teško pitanje: tko je izgubljena ovca i što je s onih devedeset i devet raspršenih u pustinji, jesu li one izgubljene? Odnosno možemo li reći da je danas devedeset i devet izgubljenih? 

U tomu vidu izgubljena ovca predstavlja Isusa Krista! Kako? Ljudskim očima on se izgubio na križu, a Otac nebeski napušta nebesko prijestolje te ide u pustinju groba, tamo ga nalazi i stavlja na svoja ramena i vraća kući. Da, šalje ga raspršenim, izgubljenim apostolima, koji su ga zatajili, oprašta im, prihvaća ih u ljubavi da ih učvrsti u vjeri. To je Kristova ljubav, jer dođe na svijet spasiti grješnike. Zato Isus priča prispodobu.

Tko je danas izgubljen? Je li izgubljen onaj koji nema novca ili vjere, popularnosti ili ljubavi? Isus u prispodobama svaki put, nakon što je našao izgubljeno, veli: Radujte se sa mnom! U čemu je bit radosti? Plod života s Isusom je istinska radost radi drugoga. Prema tomu, izgubljen je onaj tko se u Kristu ne zna radovati dobru drugoga i tko ne želi tražiti izgubljenoga! Zna li se današnji čovjek radovati? Jeli suvremeni čovjek sposoban prepoznati i je li spreman tražiti izgubljenoga? Izgubljena ovca slika je grješnika koji se udaljio. Kada ga pastir nađe, ne prijeti mu, ne osvećuje mu se, ne izruguje ga, ne drži mu predavanja o moralu, nego ga stavlja na svoja ramena i vraća mu izgubljenu nadu i snagu.

Mnogi se rasprše, lutaju, izgube se, kao Izraelci u egipatskomu ropstvu, jer misle da će naći sreću izvan Boga: u zlatnomu teletu, lažima, pohlepi, bogatstvu, samoj znanosti ili u huljenju na Boga, nasilju i progonstvima, kako nam navijesti Pavao.

Radujte se, reče Isus? A gdje?: pred tv, u alkoholu, u kocki, drogi, kriminalu, shopingu, disku, ideologiji, ideologiziranom odgoju, na mobitelu? Radovati se istinski može samo u Bogu i njegovoj istini i ljubavi, kada čovjek svoje prazno, izgubljeno srce nađe i ispuni Božjom ljubavi. Bog se raduje jer oprašta i ljubi. Da bi se čovjek radovao mora istinski biti iznutra slobodan, tj. ni na što navezan. Pozvani smo radovati se s Kristom.

Stoga smo pozvani kao vjernici tražiti izgubljene ovce u obitelji, školi, društvu, a čime, političkim ili gospodarskim trikovima, ne, nego, žarkom vjerom u ljubavi. Jer odgovorni smo, ne samo rađati djecu, nego ih i u vjeri odgajati, da se ne bi gubili u pustinji bezbožnoga društva i da se ne bi sablažnjavali jer im nitko nije navijestio Krista. To je naše poslanje, tj. da kao Dobri pastir potražimo izgubljenu ovcu, a ti Gospodine budi nam na pomoć. Amen.