Dvadeset i deveta kroz godinu - C

Napisao/la Alojzije Čondić. Posted in Godina C

Bog će obraniti svoje izabrane koji vape k njemu (Lk 18, 1-8)

Kako bi to bilo kada bi nestalo zraka? Zašto? Bez zraka se ne može živjeti. Isus veli da valja svagda moliti i nikada ne posustati. Opasnost je od trajnoga tupog umor, jer se koji put umorimo moleći misleći da se i Bog umorio. Umor je plod odnosa s nevidljivim, a mi bismo htjeli sve odmah i sada, on je plod vapaja bez odgovora. Manjak odgovora mogao bi slomiti duh onoga tko traži. No, tko ustraje spasit će se i zato ostani u onome u čemu si poučen, poručuje Pavao Timoteju. U čemu?

Danas na misijsku nedjelju evanđelje spominje skromnu udovicu, koju Isus ističe uzorom moliteljice. Zar se i mi katkada ne osjetimo u našim duhovnim i zemaljskim traženjima kao udovica iz evanđelja: napušteno, prezreno, nemoćno. To je samo jedan vid osobnosti te žene. Iznutra je uporna i čvrsta duha, samopouzdana i vjeruje. Oslanja se na Boga. A mi? 

Shvatila je bit Kristova stava prema čovjeku. Što to? Uočila je da Isus ima posebnu naklonost prema nezaštićenima, misijama. Često evanđelje govori o udovicama i ugroženim ženama, koje uzima u zaštitu i svojim djelima suočava svijet s novim i nužnim načinom ophođenja s ljudima. Jer razni su oblici udovica, a Bogu su posebno na srcu odbačene i ugnjetavane osobe.

Udovica se našla pred udarom zakona i tužitelja. Isus govori o nepravednomu sucu, koji se Boga nije bojao a za ljude nije mario. Bio je umišljen, bahat, sebičan. Udovica je optužena i nitko se nije htio zauzeti za nju. Svi su se bojali optužbe i nisu marili za istinu ni za nepravdu koja je nanesena udovici. To je krutost svijeta, u kojemu, čini se, da je bitno samo sebe zaštiti. A udovice? Nigdje nikoga osim njezine vjere u Boga i osjećaja za pravednost: nema novaca, ni vlasti ni ugleda. Ona ima vjeru u Božje milosrđe.

Prispodoba u nama izaziva mnoga pitanja: sličili moj život udovici ili sucu? Imam li srce udovičko ili sudačko? Grozan je osjećaj kada te netko progoni, pravedan si, a nemaš se komu obratiti. Još gore, ako se obratiš pa naiđeš na suca koji se Boga ne boji i za ljude nemari. Kakav je duhovni format sudačkoga sustava, odvjetnika, tužitelja, društva? Lažno optuživanje, podvala, huškanje ili želja za istinom i štiti li se dostojanstvo osobe?

Što hoće Isus ovom prispodobom? Štiti dostojanstvo osobe i to čini na primjeru udovice. Bez obzira na nepravedna suca nije se pokolebala, nego ustraje i uporno kuca na zatvorena vrata, traži a nema odgovora, moli a ne usliša se. No, sudac je ipak, ne iz ljubavi, nego da mu više ne dodijava i da mu ne narušava ugled obranio udovicu. Udovica je upornošću ostvarila cilj.

Tako i mi: koliko smo uputili molitava bez odgovora. Uslišava li Bog naše molitve? Možda sumnjamo jer odmah ne vidimo učinke? Nekada bismo htjeli da Bog djeluje poput bankomata, ali to nije Božji stil! No, Bog uslišava naše molitve, ne odmah ali sigurno da, i usmjeruje ih tamo gdje su najkorisnije: Bit ću s vama do kraja svijeta, Otac zna što vam je potrebno.

Slikom udovice Isus želi potaknuti našu molitvu i vjeru: Ako je nepravedni sudac obranio udovicu, ne će li Bog obraniti svoje izabrane, koji dan i noć vape k njemu? Mojsije je molio uzdignutih ruku. Pavao reče: Uporan budi, bilo zgodno ili nezgodno… No, Isus izgovara ključnu misao: Ali kad Sin Čovječji dođe, hoće li naći vjere na zemlji? Odgovor je u vjeri.

Da, vapimo li k njemu dan i noć, je li se današnji čovjek uopće moli, kako i kada moli, samo kada treba i što mu treba? Kakva je to molitva? Ako se dijete obraća roditeljima ili roditelji djeci samo kad im nešto treba, kakav je to osjećaj? Pitanje je, dakle, vjerujemo li da nas Bog čuje? Jesmo li se uspavali? Pozvani smo prekinuti s lažnim obećanjima ovoga svijeta i vrijednostima koje nam nudi materijalističko društvo, jer Bog je izvor smisla života. Ako to ne shvatimo, zaista je pitanje hoće li Isus naći vjere na zemlji, a bez vjere i molitve ne može se ostvariti kraljevstvo Božje.

Molitva učvršćuje našu vjeru, jer Bog je u našim životima trajno nazočan i nismo ostavljeni. Bog uvijek djeluje, ali ne kako ja hoću, nego kako on želi. Zrno vjere, ta skromna udovica, koja nije posustala, pokrenula je nepravedna suca. Molitva udovice uzor je iskrene kršćanske molitve, dakako, ovdje se očituje njezina vjera. Pozvani smo vjerovati da Bog ostvaruje svoj naum, a njegov naum je ostvarenje njegova kraljevstva.

Molitva iz vjere raznježi Boga ljubavi i zato je molitva NE glasu koji kaže: tu se ne može ništa. Ona je disanje vjere, nužna je, jer ako nema zraka, ako se ne diše gubi se život. To disanje je otvoreni kanal kojim teče Božji zrak, zrak života Božji Duh, jer Bog je Otac koji se brine za svoju djecu. Otvorimo se s povjerenjem Ocu, budimo uporni poput udovice i dopustimo da Bog u nama diše. Amen.