Trideset i prva kroz godinu - C

Napisao/la Alojzije Čondić. Posted in Godina C

Zakeju, žurno siđi (Lk 19, 1-10)

Zakej je bio rastrgan između dvije unutarnje borbe: s jedne ga je strane mučio osjećaj da je niska rasta, a s druge je strane u njemu gorjela želja vidjeti Isusa. On je, zapravo, bio manji, odnosno nije bio na istoj razini s Isusom, jer se Isus nije bavio prljavim poslom. Na taj unutarnji sukob odgovorio je domišljato i hrabro, pa postaje uzor svima, koji traže odgovor u sličnim okolnostima. Opasnost je bila da se pod pritiskom unutarnjega nesklada zatvori u sebe i povuče zbog kompleksa, međutim on izlazi iz sebe izmirujući dvije krajnosti i neustrašivo pokazuje da je drukčiji. U životu napreduje onaj tko je više motiviran i plemenita duha, a ne strašljiv i depresivan. Što čini?

Potrča naprijed i pope se na smokvu. Potrča: u ondašnjoj kulturi bilo je neobično da osoba od ugleda, nadcarinik, bogat, trči. Međutim, spreman je i na takvo poniženje, jer želi vidjeti čovjeka koji tuda prolazi, no njemu je to životno bitno, ništa i nitko ga ne može zaustaviti. Slijedi unutarnji poziv koji ruši sve prepreke. Neprihvatljivo je, dakle, da vjernik stoji i čeka da mu drugi dođu, pozvan je, u društvu narušenih vrjednota i odnosa, pokrenuti se i potrčati kao Zakej. Gdje potrča? Naprijed, prema nositelju ljubavi, prema Bogu. Što poduzima? Popeo se na smokvu, visoko. Kao da je pročitao samoga sebe i sve što se događa s toga vidika. Mislio je da će s visoka bolje vidjeti, a Isus ga poziva da siđe dolje. Jer svakodnevica je prožeta nečim višim, a da bi se to spoznalo treba imati oči vjere.

Kad je Isus prolazio pogleda gore. Isusov se pogled prvotno nikada ne zaustavlja na grijesima osobe, nego na siromaštvu, tj. na onomu što mu manjka do punine života. Njegova riječ nije drskost nego pronalazi u čovjeku ono sveto i želju, što nijedan grijeh ne može uništiti. Zakej je želio vidjeti tko je Isus, a na kraju otkriva, što?, da je Isus želio vidjeti njega. Tražitelj se osjeća pronađenim, ljubitelj se osjeća da je voljen i potom se otkriva radost: Zakeju, žurno siđi. Danas mi je proboraviti u tvojoj kući, reče mu Isus.

Danas mi je proboraviti, dakle Isus želi biti s njim u njegovoj kući, ima unutarnju potrebu, koju?: Bogu nedostaje netko, nedostaje mu Zakej, izgubljena ovca, nedostajem mu ja i ti, svatko od nas. Da je Isus rekao: Zakeju poznam te dobro, vrati što si ukrao i onda ću doći u tvoju kuću, Zakej bi zasigurno ostao na stablu. Da mu je rekao: Zakeju siđi i idemo zajedno u crkvu, teško bi uspio. Jerihonski nadcarinik prvotno susreće Osobu i zatim se obraća: susresti nekoga kao što je Isus potiče čovjekovu vjeru, susresti takva čovjeka čini nas slobodnim, susresti takav pogled koji je uprt u tebe samoga preporađa te iz dubine bića, a to znači ostvariti nadu i doživjeti ljubav. Ne može se ostati na stablu, jer život na stablu nije za čovjeka. Što Zakej čini?

On žurno siđe i primi ga sav radostan. Jednostavne a snažne riječi: žurno, primiti, radost, koje potiču na obraćenje… Zakej otvara svoju zagušljivu i grješnu kuću Bogu te se radost i život vratiše njemu i njegovoj obitelji. Zakej se znao radovati isitni i ljubavi, Isusu, a mi?

Nakon toga susreta Zakej nije mogao zadržati ukradeno. Do tada je mislio da ga materijalno pa i ukradeno čine sretnim, ali kada je susreo istinsku ljubav i smisao života u Bogu, čini zaokret: oslobađa se nepoštenja, prevare, licemjerja: Evo Gospodine, polovicu svog imanja dajem siromasima! I ako sam koga u čemu prevario, vraćam četverostruko. Nakon toga mogu prihvatiti i zagrliti cijeli svoj život, nedostatke i radosti, i otkriti zlo i slijediti dobro. Kao nadcarinik Zakej je drugima uzimao, krao je, a nakon susreta s Kristom drugima dijeli. Život se istinski živi kada se s drugima dijeli. Bio je bogat, a sada to više nije, ali je zato blažen, to je više od svega bogatstva. 

Eto zašto je ovomu svijetu potrebna Crkva kao zajednica vjernika: da navijesti Isusa Krista. Pavao veli: Uvijek molim za vas da vas Bog naš učini dostojnima poziva i snažno dovede do punine svako vaše nastojanje oko dobra i djelo vaše vjere. Moglo nam se učiniti da je slučaj nadcarinika Zakeja nerješiv, ali svi smo pozvani biti savjest ovoga društva, jer Bogu ništa nije nemoguće i nitko nije isključen iz njegove ljubavi. U suprotnom ovo će se društvo nastaviti grcati u svojim lažima i zabludama, a Isus želi ući u naš Jerihon.

I na kraju: Tko je Zakej danas? Ja! Isus mu reče: Danas mi je proboraviti u tvojoj kući. Bog dolazi za moj stol, bliz kao draga osoba. Svatko ima makar malo prostora ponuditi Bogu. Isusov će dolazak u nama ostaviti pečat: puninu smisla i izlazak iz sebe i ulazak u radost života. Krist ne traži komfor i našminkanost, nego realnost života, stoga ispružimo korak i srce te dopustimo da u nama odzvanja Isusov glas: Zakeju, žurno siđi. Danas mi je boraviti u tvojoj kući. Amen.