Trideset i prva kroz godinu - B

Ljubi Gospodina Boga svoga i bližnjega svoga (Mk 12, 28b-34)

Današnje je evanđelje znakovito, jer život usmjeruje na ljubav! Ako razmotrimo malo dublje dolazimo u opasnost ili sumnju pitati se što je ljubav, ima li ljubavi ili je to sve privid, igra?

Pismoznanci postavljaju pitanje Isusu Kristu, koje i nas muči: što je najvažnije u životu: biti slavan, uspješan, bogat?! Žele čuti odgovor na pitanje koja je zapovijed najvažnija? Isus jasno odgovara: Ljubav, koju postavlja u dva neodvojiva smjera: ljubav prema Bogu i ljubav prema bližnjemu. 

To znači da nema ljubavi prema Bogu ako se ne očituje u bližnjemu i nema ljubavi prema bližnjemu ako ne izvire iz ljubavi prema Bogu. To je neodvojivo. Zašto? Zato što Krist želi da to bude istinska, dubinska ljubav koja oplemenjuje, daje smisao, a ne polovična, ne sračunata ljubav, koja ranjava, opterećuje, ubija, jer kalkuliranje je grobnica ljubavi. 

Zato Isus kaže: Ljubi Gospodina Boga svojega iz svega srca svojega i iz sve duše svoje, i iz svega uma svoga i sve snage svoje, a svoga bližnjega kao samoga sebe.Time Isus postavlja životne kriterije i ne dopušta prostor zloporabi ljubavi, sebičnosti, lažnoj ljubavi, nametnutoj ljubavi, ljubomornoj ljubavi, posesivnoj, interesnoj, jer zna da je to privid a ne živi se od prividne, nego od cjelovite ljubavi. Ljubav je cjelovita ili je nema.

Isus želi cjelovitu ljubav, upravo onakvu kakvom je on ljubio Boga i čovjeka. A to znači da nema iskrene ljubvi bez žrtve, odricanja, sebedarja i križa. Čuli smo u poslanici Hebrejima: Krist je vječni svećenik, koji se iz ljubavi prinio Bogu jednom zauvijek. On želi da takva ljubav vlada među ljudima! No, što se događa među ljudima?

Kada Isus govori da treba ljubiti Boga svim srcem, dušom, umom i svom snagom, onda govori da ga treba ljubiti cijelim bićem, a ne djelomično i interesno. Zar ne uočavamo da su ljudi to izokrenuli, pa se danas zaista radi o ljubavi sa zadrškom bez žrtve i prinosa. 

Ako nema ustrajne potvrde u životu o cjelovitoj ljubavi u Kristovu duhu, svim srcem, opasnost je da prevlada površna ljubav, tj. da se govori o ljubavi misleći samo na tijelo: 'ili srce/osjećaji – voli nečije tijelo, ljepotu, novac, seksualnost, ili duša/sapunica – maštanje, filmovi, ili um/hladnoća – pamet bez osjećaja, ili samo snaga/nasilje – moć, uspjeh'.

Takvi oblici ljubavi čovjeka ne mogu ispuniti. Nužna je harmonija: ljubiti Boga bezmjerno, ali ne samo njega nego i bližnjega. Nije dovoljno Bogu pjevati i moliti, a bližnjega progoniti. To su činili pismoznanci u hramu, pa je opasnost da mi budemo suvremeni farizeji u novim hramovima. I Bog i bližnji kucaju na vrata moga srca, kao prosjaci ljubavi. Ravnodušnost ubija, treba moliti da nas ne zahvati mržnja.

No, često se govori o ljubavi ne spominjući ljubav prema Bogu iz kojega izvire istinska ljubav. Ako se odijele te dvije ljubavi onda život postaje razoran kao grom. Bez te ljubavi ljubav nije moguća i nije shvatljiva, ne ispunja čovjeka. Zašto se bojimo govoriti o Božjoj ljubavi? U tomu smislu možemo reći da svijet tone u sebičnost. Manjak te izvorne ljubavi današnji čovjek prekriva raznim spektaklima, aferama, fantazijama, izmišljanjima, kršćani su pozvani unatoč svemu živjeti, svjedočiti, naviještati Očevu ljubav.

Naime, i nama se nameće pitanje kao i pismoznancima: koja je prva zapovijed i je li moguće živjeti bez ljubavi? Kako će živjeti obitelji, brakovi, djeca? Što će biti s nemoćnima, gladnima ako se Kristova ljubav izokreće? Što će biti od ovoga svijeta ako ne bude istinske evanđeoske ljubavi? Moram li baš sve gledati kroz dobit, zaradu? U kakvoj se ljubav mladi pripremaju za brak? Što ima nudi na postovima i portalima, u školama i obiteljima, što im se nudi u svakodnevici? Uočavamo koliko je važna čista ljubav i ljubav u čistoći duše i tijela, tj. predana ljubav Bogu i bližnjemu, kao dva krila križa. To je shvatio pismoznanac koji je postavio pitanje Isusu, a Isus mu je odgovorio: Nisi daleko od kraljevstva Božjega!

Koji je naš odgovor, jesmo li mi daleko ili blizu kraljevstva Božjega? Amen.