Prva došašća - C

Budni budite i u svako doba molite (Lk 21, 25-28, 34-36

Koliko li nas puta život pritisne, pa i u jednomu danu klonemo te pred nepravdama i nevoljama padnemo u depresiju. Slično je bilo u doba proroka Izaije koji, Božjim riječima, tješi nevoljni narod: u one dane učinit ću da nikne Davidu izdanak pravedni; on će činiti pravo i pravicu na zemlji. Tim riječima hrabri narod i usmjeruje ga na budućnost u kojoj će zasjati Božja pravda u izdanku Davidovu. U tomu vidu vrijeme došašća je vrijeme klijanja, iščekivanja izdanka Davidova. To je slika života, koji ima svoje padove i uspone.

No, pitanje je što nam je činiti u doba iščekivanja, klijanja? S jedne strane možemo kukati za prošlim vremenima, s druge stane beznadno zastati u sadašnjosti. U sličnim se okolnostima našao i pslamist upitavši se što će činiti u navalama nepravde, pa zavapi: Pokaži mi Gospodine svoje putove, naučio me svojim stazama. Istinom me svojom vodi i pouči me… (Ps 25). 

Psalmist, koji je iskusio nevolje ovoga svijeta, vidio je da postoje lažni putovi i loši izbori, stoga vapi Gospodinu da mu pokaže ispravne putove. To je mudrost: tražiti u Gospodina da ga nauči svojim stazama. Zar i naša molitva ovoga došašća ne bi mogla biti: Nauči me svojim stazama Gospodine? Zašto, njegovim stazama? A čijim bi putovima vjernik trebao kročiti? To je žurna molitva. Zašto?

Mnogi uopće ne razumiju da treba ići Božjim stazama, idu putovima zla. To je uzrok depresije, a hod Božjim stazama je rješenje koje mi vjernici pozvani objelodaniti svijetu. Sv. Pavao u poslanici Solunjanima piše: primili ste od nas kako treba da živite da biste ugodili Bogu. Smisao života je ugoditi Bogu, a ne bogovima-porocima. Ugađanje Bogu nas jača, a porocima slabi. Ako odgovorimo komu i čemu mi ugađamo, onda ćemo vidjeti odakle klijaju nepravde i nevolje. Nepravda je bila tolika da je Otac poslao Sina. Vrijeme došašća je vrijeme pripreme na Božje klijanje, stoga bismo se trebali upitati sa sv. Pavlom možemo li mi drugima poručiti: primili ste od nas kako treba da živite da biste ugodili Bogu. To je izazov u vrijeme došašća, jer smo pozvani klijati i rasti u Kristu, u svetosti, ljubavi i zajedništvu. Samo tako se istinski osvaj svijet za Krista.

U duhu je Izaijine poruke Lukino evanđelje, koje nas potiče da otkrivamo tragove Božje istine u povijesti. Jer čovjek pada u zamku zaboraviti na Božju poruku i prespavati je. Isus govori da će nastupiti velike tjeskobe, ljudi će izdisati od prijetnji, nebo će se poljuljati. Ne govori da nas uplaši, nego da nam otvori oči srca. Zašto? Jer tada će proklijati izdanak Davidov, ugledat će Sina Čovječjega, gdje dolazi u moći i slavi. Da, Isus kao da nas drži za ruku i izvodi iz sljepoće, jer ako nam se ne otvore duhovne oči kako ćemo vidjeti njegov Dolazak. 

Opasnost je da ga u nestrpljivosti i kolebljivosti zamijenimo zamamnostima ovoga svijeta i da odemo krivim stazama. Zato Isus upozorava učenike: Pazite na se da vam srca ne otežaju u proždrljivosti, pijanstvu i u životnim brigama te vas iznenada ne zahvati onaj Dan. 

Nameće nam se pitanje: koči li današnji čovjek svojim životom da proklija izdanak Davidov? Ako ne proklija, kako će narasti? Zar ne prepoznajemo te čudne znakove o kojima Isus govori, a koji su plod ljudske zablude, nevjere, depresije, praznine? Zar se čovječanstvo nije uspavalo? Zar ne vidimo te nevolje: opijanja, droga, kladionice, razaranje brakova, korupcija, pogibeljni zakoni, loš nauk, neulaganje u rad pa mnogi iseljavaju. Sve to lomi čovjeka, pa spušta svoj pogled, uspava se u anemiji duha i pada u depresiju, a Isus veli: uspravite se i podignite glave jer se približilo vaše otkupljenje

Isus nas hrabri, jer ako naše srce zauzmu jadikovke, žalopojke, sažaljenja kako ćemo vidjeti Sina koji dolazi u moći, a vjernici radi toga postoje. Stoga budni budite i u svako doba molite – to je smisao kršćanskoga životnog usmjerenja, poziva i poslanja u ovomu svijetu. U tomu vidu vrijeme došašća je vrijeme čišćenja srca i bistrenja stavova, učvršćenja u vjeri, vrijeme budnosti i molitve. Zato s psalmistom molimo: Pokaži mi Gospodine svoje putove, naučio me svojim stazama. Istinom me svojom vodi i pouči me. Amen.