Četvrta kroz godinu - C

Isus prođe između njih i ode (Lk 4, 21-30)

Današnje evanđelje je nastavak onoga od prošle nedjelje. Isus se vratio u svoj zavičaj i u sinagogi je očitovao svoje poslanje. Pročitao je izvadak iz knjige proroka Izaije rekavši da se na njemu ispunila riječ Božja. Njegovi su sumještani bili oduševljeni jer je proglasio godinu milosti. 

Oduševljenje je brzo splasnulo, zahvatila ih je sumnja i ljubomora, pa se i upitaše: Nije li ovo sin Josipov?, jedan od nas? Isus je prozreo njihove misli i reče im: Zacijelo ćete mi reći onu  prispodobu: Liječniče izliječi sam sebe! Dakle, to što si učinio u Kafarnaumu učini i ovdje, ako si tako moćan. Potom je ustvrdio da prorok nije dobro došao u svomu zavičaju. Bili su posesivni, misli su samo na sebe i svoju korist.

Da bi im pokazao u kakvomu su duhovnomu stanju Isus ih je podsjetio na proroka Iliju i Elizeja. U Izraelu je bilo mnogo udovica u doba gladi, no, prorok je Ilija bio poslan samo udovici u Sarfati, koja mu je od svoga siromaštva dala jesti. Isto tako je u doba proroka Elizeja bilo mnogo gubavaca, ali se očistio samo Naaman Sirac, tuđinac. Isus ih podsjeća da nitko nije vjerovao svojim prorocima i zato prorok nije dobro došao u svoj zavičaj. Zanimljivo, ni Isus nije među svojima učinio čudo. Zašto? Jer, nisu vjerovali.

Isus im je tim primjerima htio reći da se trebaju odreći posesivnosti i otvoriti svoja srca Božjemu planu i ljubavi, o kojoj sv. Pavao piše hvalospjev, kako piše u današnjemu drugom čitanju. Nije ispravno tražiti samo za sebe, jer postoje i drugi, niti samo primati, nego i davati. Trebaju se osjetiti ponosni jer imaju sumještanina koji velikodušno pomaže i drugima. Na žalost, nisu ga ni shvatili ni prihvatili. Štoviše, ispunili su se gnjevom prema njemu, pa ustanu, izbace ga iz grada i odvedu ga na rub brijega na kojemu je sagrađen njihov grad da ga strmoglave.

Nisu ga htjeli ni čuti ni vidjeti, nego strmoglaviti niz liticu. Je li to vrijedi za sve koji sebedarno izgaraju za druge, koji čine dobro iz ljubavi prema Bogu i drugima? Budući da nije došao njegov čas on prođe između njih i ode

Evanđelje nudi snažnu poruku. Svi smo pozvani stvarati ispravnu, tj. evanđeosku, a ne sebičnu ljubav, koja se pretvara u ljubomoru i zavist, pa razara. Ispravna je ljubav, kako piše sv. Pavao, velikodušna, dobrostiva, ne zavidi, ne hvasta se, ne traži svoje, ne pamti zlo, nije ljubomorna ni zavidna, sve vjeruje, nada se i takva ljubav izgrađuje.

Na Isusovu iskustvo uočavamo da posljedice mogu biti razorne, ako čovjek ili društvo ne usklade svoj život s Božjom riječi. Posesivnost i ljubomora pretvaraju se u mržnju i zastrašujuće nasilje, gubi iz svoga obzorja dobro drugoga i slavu Božju. Posesivna ljubav postaje agresivna, štoviše, kriminalna i korumpirana, što često vidimo u životu.

Vidi se u životu pojedinaca ili obitelji što ljubomora izaziva, ako se ne rješava. Razara. Majčinska ljubav može biti posesivna i priječiti ispravan odgoj djece za život, tako može biti i u prijateljstvu, na poslu i drugdje. Svatko može biti posesivan, a to nije ljubav nego zamaskirana sebičnost, zato treba skinuti a ne staviti masku. Pozvani smo otvoriti svoje srce i ne biti zavidni i ljubomorni, nego velikodušni i graditi stav koji odgovara Božjoj riječi. 

S druge strane uočavamo što ljubomora, manjak ljubavi i osjećaja za Božju riječ čini u našim društvenim okolnostima: tolika nesnošljivost, nasilje, napadi na brak i obitelj, na Crkvu, u svijetu nesnošljivosti ubijen je svako malo jedan kršćanin zbog vjere.

Isusovi su sumještani bili zavidni i ljubomorni, pa su ga izbacili iz grada, ni nas ne čeka bolja sudbina, no, ne smijemo se predavati. Jer Bog reče Izaiji: Postavljam te kao grad utvrđen … I borit će se s tobom, al' te ne će nadvladati jer ja sam s tobom da te izbavim. U evanđelju su smo čuli da su ga izbacili iz grada i odveli na rub brijega na kojemu je sagrađen njihov grad da ga strmoglave.Zaista, je li svojim životom ugošćujem ili izbacujem Isusa iz ovoga svijeta?

Bog želi da svaki vjernik bude prorok i utvrđen grad, utvrđen u njegovoj riječi, u ljubavi, jer proroku treba vjera i hrabrost. Isusa su izbacili iz grada – i kršćane i vrjednote danas žele izbaciti iz grada, iz škole, iz društva, iz svega i odvesti na rub brijega gdje je sagrađen njihov grad. Kakav je to njihov grad? To je isprazan grad, grad bez Boga, bez ljubavi, bez vjere, pun zla i mržnje. Stoga se upitajmo što činimo da Krist dobro dođe u naš zavičaj, odnosno što činimo da se ne bi strmoglavio niz društvenu liticu?

Međutim, Krist je utvrđen grad i da se ne bismo strmoglavili nađimo svoje mjesto u njemu. Amen.