Trideset i druga kroz godinu - C

Bog nije Bog mrtvih, nego živh (Lk 22, 27-38)

Što nam znači vjera? Može li ona biti jedno za crkvu, a drugo za život, odnosno vjeru doživljavamo samo dok smo u crkvi, a kada se vratimo u svakodnevicu i društvo ravnamo se prema svjetovnim mjerilima. O tomu govore današnja čitanja. Neki Židovi nisu otkrili vjeru u uskrsnuće te su bili slični Grcima koji su mislili da čovjekova duša ide u podzemlje (had/sheol), mjesto koje nije dostojno ljudske osobe, a još manje Boga. Njima je smrt bila konačna, tj. za njih nije bilo života poslije smrti.

Srećom mnogi među njima nisu tako razmišljali te su kao prorok naviještali nadu u uskrsnuće. Tu vjeru u uskrsnuće posvjedočili su sedmorica braće i majka Makabejka, koji su radije pristali na smrt, nego zatajiti vjeru. Oni su potvrdili vjeru života. Nisu se pokolebali jer su vjerovali da će ih Bog nagraditi u Nebu. Jedan reče progonitelju: radije ćemo umrijeti nego pristupiti zakone svojih otaca. Drugi reče: ti nam oduzimaš život ali će nas Kralj svijeta uskrisiti na život vječni.

Snažna vjera u Boga. Kako se današnji čovjek odnosi prema vjeri, odnosno je li iz vjere crpi snagu ili gazi vjerske propise da se dodvori pokvarenostima svijeta? Zna li kakvi su zakoni njegovih otaca? Ima li ikakav drugi razlog za život osim zarade i probitka? Vjerujemo li u uskrsnuće tijela i život vječni?

Vjeru u uskrsnuće naviještao je Isus Krist. Međutim, neki su saduceji nijekali uskrsnuće, pa su mu postavili sklisko i zamršeno pitanje da ga zbune. Prema Mojsijevu zakonu ako bi jednomu bratu umrla žena uzimao bi je drugi vodeći brigu o djeci. Naveli su primjer sedmorice braće koji su umrli te su imali jednu ženu bez djece i pitaju Isusa čija će žena biti o uskrsnuću?

Isus nije nasjeo na saducjeske napade i zamke, već ih poučava da krivo shvaćaju uskrsnuće. Ono nije povratak u ovozemaljske okvire, nego novost života s Bogom. U tomu životu nema ženidbe nego sama ljubav. U vječnosti ne vrijede materijalni zakoni, nego duhovni, zakon potpune ljubavi, bez ljubomore i zavisti. Bog ne dokida ljubav, već usavršuje život.

Saduceje, koji nisu vjerovali u postojanje anđela, Isus poučava da su u nebu ljudi jednaki anđelima, tj. naše će tijelo biti preobraženo i ne će biti podvrgnuto zakonima boli i patnje, moći ćemo prolaziti kud god budemo htjeli. Isus im spominje da je on Bog živih, a ne mrtvih rekavši da je on Bog Abrahamov, Izakov i Jakovljev, tj. Bog onih koji žive s Bogom Ocem. Da to nije tako ne bi ih spominjao. Život je vječan jer dolazi od Boga. Isus daje posve novu viziju života, smrti i uskrsnuća i zato veli da ”on nije Bog mrtvih, nego živih”. Tako im je Isus rasvijetlio vjeru u Uskrsnuće. Zašto sav taj govor?

Time Isus poziva sve ljude da već na ovomu svijetu i u ovomu životu treba živjeti nebeske vrjednote: ljubav, poštenje, pravednost, radost, mir, zajedništvo s Bogom i bližnjima da bismo zadobili ljepotu uskrsnuća. Bog nam je pripremio ljepši, bogatiji i savršeniji život, za koji sv. Pavao reče da oko nije vidjelo ni uho čulo što je Bog pripremio onima koji ga ljube.

Koliko li se puta svaki od nas nađe u trenutcima ostavljenosti, napuštenosti, nerješivih situacija. Što nam ostaje: droga, kocka, ubojstvo, bijeg, nasilje, svađe… Ne, nego snaga vjere kao i sedmorice braće i majke Makabejke, kao i mnogih naših predaka, ustrajnost u vjeri i dobrim djelima ljubavi. To ne dolazi samo od sebe. Zato je važno trajno živjeti vjeru.

Ako nekomu taj govor izgleda smiješan, onda je to znak da mi kršćani moramo još čvršće svjedočiti i prenositi vjeru svim naraštajima, jer sv. Pavao reče: Svi nemaju vjeru pa moli: neka Gospodin ohrabri vaša srca i neka ih učvrsti u svakom dobru djelu i riječi.  I mi smo pozvani tako moliti jedni za druge.

Ni danas svi ne vjeruju u Krista niti u Uskrsnuće niti poštuju Boga. Zar se i danas ne ponižavaju Božji propisi kao što su omalovažili vjeru žene iz evanđelja smutljivim pitanjem. Njih nije zanimala sudbina i nevolja te žene, već ego-obrambeni mehanizam kojim su htjeli ismijati i omalovažiti Isusa, jer im smeta njegov božanski nauk. Jesu li suvremeni saduceji shvatili Isusovu poruku ili pod plaštem ljudskih prava samo promiču svoju ideologiju? Da, i mi sudjelujemo u žalostima i radostima ovoga svijeta, pa nas Isus potiče da vjerujemo i da ustrajemo u dobru i vjeri, istini i ljubavi, a to znači katkada i pretrpjeti nerazumijevanja drugih, radi nade u uskrsnuće. Isus se nije povukao pred saducejskim navalama, već rješenje pokazuje u bliskosti sa svojim narodom i nebeskim Ocem. Time nam je dao primjer kako živjeti. Neka tako bude. Amen.