Dvanaesta kroz godinu - A

Ne bojte se ljudi (10, 26-33)

Što, u ovomu grješnom i raspadljivomu svijetu, mogu očekivati vjernici koji nastoje svojim životom naviještati i svjedočiti Isusa Krista ako ne kritike i prozivanja, izrugivanja i progone. Zar će zbog toga odgoditi život u vjeri za neka bolja vremena, a zar će biti vremena u ovakvomu svijetu bez napada na Božji nauk i Kristove učenike? Takav društveni sustav i demokracija ne postoji. Znači li to da kršćani trebaju odustati, šutjeti i povući se na rub društva? Onaj tko je doživio osporavanja, pa i od svojih najbližih ili svojih prijatelja, onaj koga su ponižavali zbog vjere i odvraćali od kršćanskoga života i tko se upitao što mi treba taj prezir, lakše će razumjeti poruku današnjih čitanja u kojima nas Riječ Božja upućuje što treba činiti.

Prorok Jeremija odvažno je naviještao Riječ Božju. Nekima je to smetalo, pa su ga klevetali i prijetili mu smrću. Kraljevi su ga suradnici zatvorili. Pritisci su bili teški, i od prijatelja, pa, vidjevši ljudsku zloću, reče: Užas odasvud! Upao je u napast odreći se proročke službe da bi imao mir, ali tko prihvati biti Božji prorok, Kristov učenik, katolik, mora očekivati protivljenja. Premda su napasti bile na granici izdržljivosti, ipak nije posustao jer je osjećao Božju blizinu i poziv da ustraje. Jeremija, kao da se ispovijeda o pouzdanju u Boga u poteškoćama, reče: Sa mnom je Gospodin kao snažan junak. Zato će progonitelj moji posrnuti i ne će nadvladati.

Jeremijini protivnici rekoše: možda ga zavedemo pa ćemo njime ovladati. Možda se i mi nađemo u određenim kušnjama kao Jeremija, bilo onima izvana kada nas drugi osuđuju i kleveću, napadaju i osporavaju zbog naše revnosti ili nedosljednosti, bilo onima iznutra kada nismo ustrajni u vjeri. Ljeto je, sezona, mada zbog pandemije nije posjećena kao prije, i tu se ipak gnijezde mnoge zavodljivosti: zaraditi ili ne zaraditi, pošteno ili nepošteno, a i duhovni izazovi: moliti ili se zapustiti, ići na misu ili je zanemariti. Isto tako, u tijeku smo izbornoga nadmetanja te sa svih strana pljušte razni okršaji, pa, osim političkih i gospodarstvenih tema, vrište nasrtaji na vjerska uvjerenja i sadržaje.

Mnoga se pitanja nameću: treba li se bojati ljudi, je li moguće izdržati i živjeti kršćanski u ovomu korumpiranomu svijetu? A, kako je Jeremija izdržao? Zašto ja ne bih imao takvu vjeru i pouzdanje u Boga ili ću popustiti napadima zla i grijeha, pritiscima medija, navalama svijeta, podvalama onih bez identiteta te slabostima tijela i duha? Isplati li se svjedočiti vjeru i biti ponižen dok drugi ne poštuju ni Boga ni čovjeka pa uživaju? Zar i Jeremija nije tražio svoj mir? No, kao i njega onda, tako i nas danas Gospodin poziva da budemo njegovi proroci!

Biti postojan u vjeri, svjedočiti, pa i uz grijehe i padove, nikada nije bilo lako ali je bilo moguće. To potvrđuju mnogi svjedoci vjere. Upravo na to svjedočanstvo i proročko poslanje Isus priprema svoje učenike. Ne daje im lažna obećanja, nego ih upućuje kako ostati vjerni u meteži života, pa im najavljuje osporavanja, prijetnje smrću te ih potiče da se ne boje onih koji mogu naškoditi tijelu, nego neka gaje zdravi strah pred Bogom. 

Isus upozorava učenike da budu mudri, jer će osporavanja i progonstva dolaziti sa svih strana, osobito od onih koji imaju moć i vlast na razini društva, na području religije i obiteljskih krugova. Unatoč prijetnjama sa svih strana Isus poziva učenike da se ne boje, nego da imaju pouzdanje u Boga. Isus, dakle u prvi plan stavlja Boga, u središte stavlja svoju brigu za spasenje ljudi i njihovo dobro. Za Isusa u svim okolnostima treba prevladavati Božja stvarnost, jer Bog nikoga ne napušta i o svakomu se s ljubavlju brine. Tamo gdje se izostavi Isusov navještaj u prvi plan dolazi oholost i sebičnost života, pa neki, zbog manjka iskustva Božjega milosrđa zlorabe vjeru i Boga, ugnjetavaju ljudsko dostojanstvo te šire nasilje i nered. Vidimo koliko je nasilja u obitelji, koliko nevolja dolazi iz religijskih područja, koliko zla dolazi iz vladajućih društvenih krugova koji niječu Boga i preziru čovjeka.

Ljudi mogu nanositi zlo čovjeku u njegovoj tjelesnosti, ali ne mogu podjarmiti duhovnu bit čovjeka čvrste vjere. Bog je gospodar života i zato prema Bogu treba gajiti zdravi strah, a to znači priznati njegovu svetost i živjeti po njegovim zapovijedima. No, kušnje su bile velike i teške da su mnogi bježali od zajednice, a Isus reče: Ne bojte se ljudi! Time ih potiče da izdrže kušnje progonstva, jer Bog je na njihovoj strani. I nas hrabri da se kao Jeremija pouzdamo u Boga, koji ne dopušta da vrabac padne na zemlju bez njegova znanja. Ako se tako brine za vrapce koliko li će se brinuti za ljude?

I nama Isus veli: Ne bojte se ljudi ako vas smatraju staromodnima kada govorite o Kristu, ne bojte se kada govore protiv Crkve i Boga, jer ne može nam nauditi progonstvo, nego naše povlačenje i šutnja. Bojmo se da ne zatajimo Boga, jer reče Isus: Tko se mene odreče pred ljudima, odreći ću se i ja njega pred svojim Ocem.

Zbog manjka iskrenoga odnosa s Bogom te zbog dodvoravanja javnosti svakoj je vlasti i moći svojstveno prikrivanje i skrivanje. Isus upozorava da ništa nije skriveno što se ne će otkriti te ljudske zavjere ne mogu spriječiti Boga da otkrije svoje božansko lice. Potom Isus hrabri učenike da sve ono što im on govori u mraku, da oni govore na svjetlu i ono što od njega na uho čuju da propovijedaju na krovovima. 

Isus i nas poziva da naviještamo njegovu Riječ te nam veli: propovijedajte na krovovima. U to su doba kuće imale ravne krovove te su bile najviše točke u državi. Na njima su se ljudi sastajali, raspravljali o dnevnim novostima i to se brzo širilo s krova na krov. Hoće reći da ni njegovo evanđelje ne smije ostati prešućeno, nego da se o njemu treba govoriti i prenositi ga s najvećih društvenih i državnih točaka u nakani da dođe do svih ljudi kako se ne bi zakopali u zatvor i tamu srca. Zaista je pitanje, jesmo li radosni navjestitelji Isusove poruke ili smo ravnodušni za navještaj njegove Riječi, je li se vjera i evanđelje zlorabe u dnevnopolitičke ili druge osobne ili zajedničke interese ili riječ Božja postaje uporišna točka našega osobnog i društvenoga života? Što se naviješta s najvećih i moćnijih točaka, odnosno mjesta u društvu i državi?

Možda ćemo reći da više nema takvih krovova. Istina, danas prevladava drukčiji oblik gradnje i to nije poteškoća, nego poteškoća je ako se ljudi zatvaraju u svoje prostore i ne žele naviještati Isusovu poruku. Društvo je u mnogomu napredovalo te na krovovima imamo antene, satelite, u rukama mobitele pa i na takav način možemo odašiljati poruku. Ne smijemo je zadržati za sebe nego je trebamo kao Jeremija i učenici prenijeti drugima, bližnjima, prijateljima, u obitelji, svima, štoviše mi smo pozvani biti taj krov s kojega Isus odašilje svoju poruku. Pozvani smo životom svjedočiti, no često se povlačimo zbog straha od prozivanja i progona. Isus nas poziva i veli: Ne bojte se onih koji ubijaju tijelo, ali duše ne mogu ubiti. Osim toga poziva nas da se treba bojati onoga tko može ljudski život pogubiti u paklu. O čemu se radi? 

Zbog kršćanske dosljednosti i suprotstavljanja društvenim nepravdama, svjetovnim pravilima i liberalnim vrjednotama izvrgavamo se raznim progonima, javnim prozivanjima a i mogućemu gubitku tjelesnoga života. Međutim, prešućivanje navještaja evanđelja te podržavanje i slaganje s nepravednim društvenim vrjednotama, što poglavito ovih dana isplivava na površinu u izbornoj kampanji, može u potpunosti uništiti osobu i društvo. Zato Isus hrabri, kako učenike tako i nas, da se ne bojimo progona, da budemo mudri i bezazleni i da se ne priklonimo nepravednim, podmuklim i lažljivim društvenim stavovima i propagandi koji mogu oskvrnuti ljudski život, unerediti cijelo društvo i državu strovaliti u pakao života, nego da se otvorimo njegovu milosnomu vodstvu.

Ako se Otac nebeski brine za vrapce i ako su nam sve vlasi na glavi izbrojene zašto bismo se bojali tražiti i slijediti njegovu volju. Jer tko pred ljudima prizna da je Isusov, Isus će toga priznati pred svojim Ocem koji je na nebesima. Tim riječima Isus nas poziva na potpunu predanost i povjerenje u nebeskoga Oca, poziva nas da s njim idemo i naviještamo život. Jer Bog je na strani progonjenih, a ne progonitelja i zato nas poziva da se otvorimo ljubavi koja proizlazi iz njegova milosrdnog srca. Sveti je Pavao shvatio odakle dolazi smisao života, pa u poslanici Rimljanima naviješta: „Jer ako su grijehom jednoga mnogi umrli, mnogo se obilatije razlila milost Božja, milost darovana u jednomu čovjeku, Isusu Kristu.“ Nitko, a posebno ne oni koji su slijedili Krista, nije prošao neokrznut u ovomu svijetu, pa ne ćemo ni mi, ali kada nas budu osporavali sjetimo se Kristovih riječi: Ne bojte se ljudi i recimo kao Jeremija: Sa mnom je Gospodin kao snažan junak. Amen.