Trinaesta kroz godinu - A

Tko napoji najmanjega čašom hladne vode (Mt 10,37-42)

Isusov govor iz današnjega evanđelja, u kojemu se obraća apostolima, veoma je jezgrovit i radikalan. No, time Isus nikoga ne plaši, nego otvara prostor za slobodu i ljubav, za smisao života. Isus nastupa smjelo, jer zna da je on mjera života i ako bismo ga naviještali mlako i polovično, dajući prednost bilo komu i bilo čemu pred Njim, to bi bilo nedostojno. Isus u evanđelju tri puta spominje izraz: nije mene dostojan. Jesam li dostojan Isusa ili bih najradije kriknuo kao satnik: „Gospodine, nisam dostojan da uđeš pod krov moj…“. Upravo su to riječi koje izgovaramo u svetoj misi svaki put prije svete pričesti moleći Gospodina da kaže Riječ, jer samo tako može ozdraviti naše srce.

S tako radikalnim zahtjevom Isus ulazi u najdublje područje ljudskih osjećaja, pa kaže: tko više voli oca i majku, sina ili kćer, nego mene, nije mene dostojan. Možda se društvo, koje je u sebi podijeljeno i navezano na prolaznost svijeta, zgraža na te Isusove riječi pitajući se zar to znači da ne trebam voljeti oca i majku, sina ili kćer ili druge osobe. Ne, to ne znači to, štoviše Isus nas potiče na ljubav, ali ne bismo smjeli biti navezani ni na koga toliko da nas udaljuje od Isusa. Pitanje je što svijet, a što Isus misli pod riječi ljubav? Isus je svoju ljubav pokazao na križu, pa da bi međuljudski odnosi bili čvrsti i zdravi, puni suosjećanja i samoprijegora, ljudska se ljubav mora napajati na ljubavi koja izvire iz odnosa s Isusom Kristom, jer on je nepresušni izvor ljubavi.

Događa se da neki sve usmjere na sebe, pa i obitelj, i cijelu zajednicu, podrede svojoj sebičnosti i posesivnosti zaboravljajući da postoji Kristova ljubav koja nas čisti i oslobađa surogata i natruha svih vrsta. Mnogi postaju toliko ovisni i navezani jedni na druge da se guše od zarobljenih odnosa i aspiracija. Međutim, Isus ne želi navezane, nego slobodne osobe, a biti s Bogom znači biti slobodan. Time Isus naučava da drugima treba pomoći i dati prostor da rastu i da se ostvare u ljubavi i slobodi djece Božje. Ako u društvenim i ljudskim odnosima vlada slijepa navezanost, ovisnost i poslušnost bez zdravih stavova i granica, opasnost je da se stvori napetost i progon. Takva osiromašena ljubav zapreka je do Krista, a tko voli Krista ne progoni bližnjega. Zato Isus naučava da sve najprije treba biti usmjereno prema njemu, njega slijediti, jer samo iz predanoga odnosa s njim proizlazi snaga za sve druge pothvate, u suprotnomu bez njega sve je dezorijentirano. Isus svojim riječima i djelima pokazuje pravi, istinski smisao ljubavi i slobode. Stoga, pozvani smo uvijek dati prednost Isusu, inače tko, izvan Isusa, nađe svoj život, tj. tko ga zadrži za sebe, izgubit će ga.

Opredjeljenje za vjeru često je poticalo mržnju društva, pa i roditelja i bližnjih, na one koji su izabirali Krista te bi neki pokleknuli. U tomu ih smislu Isusove su riječi ohrabrujuće, jer upućuju na bît života. Prema tomu, dostojan je Krista svaki onaj tko uz njega istinski prione, tko u svomu srcu i cijelomu biću sve povjerava njemu, tko s njim računa u svakoj prigodi. Naš je narod tu bît odavna spoznao i svoju je plemenitost gradio na kršćanskim korijenima. No, je li se danas suše ti korijeni?

Da su ljudi u suvremeno doba navezani na karijerne probitke i zaradu, da sve stavljaju ispred Krista, potvrđuje činjenica da se živi kao da Boga nema. One koji zastupaju Krista naziva se zaostalima, homofobima i to se smatra demokratskom vježbom. Isto tako, zar nije licemjerno pozivati se na kršćanstvo, a donositi nenaravne zakone te iza velikih govora o demokraciji i antifašizmu prekrivati utiranje kršćanske svijesti i ljudskoga dostojanstva. U govoru o ljubavi i slobodi, neki izbacuju zamamne floskule da bi prekrili istinu i omalovažili one koji podupiru pravo na život i slobodu, ljubav prema braku, obitelji i domovini. Da, zbog sluganskoga dodvoravanja elite su spremne odreći se tisućljetnih kršćanskih korijena. A Krist, kao mjera svih stvari, kaže: mene nije dostojan

Stoga, da ne bismo svoj život temeljili na neznanju i promašenosti, da ne bismo zalutali, Isus nam daje jasan smjer i veli: Tko ne uzme svoga križa i ne pođe za mnom, nije mene dostojan. Tko nađe svoj život, izgubit će ga, a tko izgubi svoj život poradi mene, naći će ga.

Tko to želi svoj život izgubiti? Možda onaj kome je život dozlogrdio. Mnogi poduzimaju sve moguće da bi dobili život, ali po svjetskim pravilima: biti poznat i 'faca' pod svaku cijenu, savršeno zdrav i lijep, imati novca a ne raditi, biti ugledan ali bez duhovnoga pokrića, provoditi život mimo križa Isusa Krista. Koliko li se samo razgovora i vremena provodi oko toga što jesti i piti, kojim se športom baviti, gdje izići, putovati i što obući, u koju trgovinu ići i koju prestižnu marku, auto, mobitel kupiti, gdje tulumariti itd. Dovoljno je samo površno pogledati portale i dnevne tiskovine da bi se uočila društvena tendencija. Snage i talenti razbacuju se u površnosti i svađama, lažnim dodvoravanjima i pothvatima da se život osigura samo na ljudski način, a gdje je tu Krist? Je li to dostojno Krista?

Unatoč pojačavanju pandemije nastupila je ljetna sezona i školski praznici. Dakako, odmor je potreban, ali ne i od Boga, jer se čovjek samo u Bogu može odmoriti. Za Boga nema sezone ni sezonske duhovnosti. Za kršćanina život bez Krista je zaista prazan, a s Kristom je blagdan. Stoga, kako apostolima tako i nama, Isus poručuje: tko više voli sezonski način života ne želeći uzeti svoj križ i mene slijediti, nije mene dostojan!

Isus je posve jasan: Tko nađe život, izgubit će ga, tj. tko ga želi dobiti nekim prijekim putem, po ljudskim modelima, izvan Boga, taj će ga izgubiti, jer život na ovomu svijetu samo je privremen, a o njemu zavisi vječni život. Upravo to ljudi zaboravljaju, a često i spomen na smrt i vječnost u mnogima izaziva protivljenje. Kakve koristi ako naš život prepoznaju bjelosvjetski manageri, a ne prepozna ga Krist. Kakva li smisla ako upoznamo sve putove, a posebno one zaobilazne ovoga svijeta, a udaljimo se od puta i križa Isusa Krista.

Ako se čovjek okreće samo oko sebe i misli samo na svoje unosne probitke i slavu, tada život vodi u sljepoću a to znači ne poznavati put i promašaj u startu, i to nije dostojno Krista. Ako svoj život ravnamo prema Božjim načelima, kao što su to činili apostoli, i s ljubavlju ga usmjerujemo drugome, onda čovjek u sebi doživljava radost i mir. Mnogima je životni put po Kristovim načelima dosadan i zaostao, ali Krist je vrelo života i mnogi su radi njega izrugani, ponižavani, proganjani i dali su svoj život za Krista. Takvima, sveti Pavao poručuje: „Ako umrijesmo s Kristom, vjerujemo da ćemo zajedno živjeti s njime.“ Svima koji iz ljubavi i u slobodi Božjoj pate Isus jamči vječni smisao: Tko izgubi život svoj poradi mene naći će ga. Eto, to znači biti dostojan i dostojanstven. 

Upravo je tako živio Isus. On je bio u potpunosti predan nama ljudima. Tu se očituje temeljna životna mudrost: darivanje života po Kristu je dobiveni život. Zasigurno se pitamo što to znači misleći možda da treba učiniti velike stvari da bismo pokazali vjerodostojnost. No, Krist je posve jednostavan te veli: i darovana čaša hladne vode bit će uračunata u pravednost ako se daruje od srca… Da, obična čaša vode, tj. i najmanja gesta iz ljubavi prema Isusu bit će uračunata pred Bogom. Zaista, cijelo je evanđelje sadržano u čaši, u kapi vode. Zato se isplati činiti dobro. Čuli smo u prvomu čitanju: Šunamka je ugostila proroka Elizeja, a čin gostoljubivosti u Božjim je očima blagoslov.  

I nas Krist potiče da u drugome prepoznamo Boga i da ga primimo, jer tko prima drugoga u Kristovo ime prima samoga Krista. U suprotnomu, tko omalovažava druge te odbija nevoljne i slabe, nije dostojan. Naš se život sastoji u neprestanoj razdijeljenosti između primanja i odbacivanja križa, a nema života bez križa ni ljubavi bez žrtve, a lažna sloboda je mamac koji vodi u propast. Samo darovani život je dobiveni život, jer Krist je mjerilo života.

Krist i nas šalje te nam se nudi kao suputnik da se ne bismo izgubili u životnoj meteži u kojoj se nije lako snaći bez jasnih načela. Stoga s vjerom zamolimo: Isuse, reci samo riječ i ozdravit će duša moja. Dao Bog da ga budemo dostojni i da spoznamo da je samo život s Kristom istinski dobitak. Amen.