Sedamnaesta kroz godinu - A

Jeste li sve ovo razumijeli? (Mt 13, 44-52)

Koliko li se puta upitamo o smislu života tvrdeći da je ovozemaljski život pun nepremostivih nevolja i patnje i da nema potrebe podnositi tuđu zlovolju, trpjeti suvišne boli i truditi se činiti dobro. Ljudskom logikom ne uspijevamo pronaći odgovor na pitanja o zlu, grijehu i smrti, patnji i žrtvi, ljubavi i slobodi, životu nakon smrti. Često se pokaže da ne razumijemo bit života. Mnogi bi htjeli imati ugodan život, ali bez patnje i žrtve, htjeli bi da im je život lagodan i unosan ali bez Boga, da je ležeran ali bez vjere, truda i rada. Težeći raskošnosti, život postaje kao sjena, bez svjetla, prazan, površan i nesnosan. 

Mnogi su uzroci koji ometaju ljude da postignu puninu života, a jedan od temeljnih razloga skriva se u nerazboritim odlukama i sebičnosti, a što priječi čovjeka da bude radostan. U borbi za srećom i u želji za bogaćenjem bez Boga ljudi ne razumiju i ne prihvaćaju sebe i svijet oko sebe, gube povjerenje i unutarnju radost te se ne znaju radovati malim stvarima i događajima, ljepoti prirode, uspjehu drugih. Jedan od temeljnih izvora suvremene depresije i prijepora skriva se u nedostatku radosti. A znamo da Isus naviješta Radosnu vijest, stoga zanemarivanje Isusove radosne vijesti dovodi do nesporazuma, zakopavanja u svijet nesmisla, zablude i zbunjenosti.

Kada čovjek otkrije i doživi Božju nježnost i prihvaćenost od drugih mijenja se, jer je ispunjen ljubavlju, ništa mu nije teško, sve podnosi radi Boga, i bol i patnju. Kada čovjek pronađe blago i biserje Isusa Krista, onda je životno ispunjen i radostan, raduje se jutarnjoj zori, dnevnomu povjetarcu, kapi kiše, morskim valovima, plaču djeteta, uspjehu mladih i mudrosti starih, jer očima vjere u svemu pronalazi tragove Božje dobrote. Snagom Božje mudrosti nestrpljivo iščekuje i raduje se molitvi i susretu na svetoj misi, jer ga Riječ Božja oplemenjuje i širi mu vidike. Vjernik sve podređuje darovima Božje miline, koja izlazi iz Božjega srca. A što nam Bog danas poručuje?

Božja nas riječ potiče da se ustrajno okupljamo oko Kristova oltara slaviti život, koji nam Bog daruje, slušati njegovu poruku o kraljevstvu Božjemu, zahvaljivati mu iz dubine srca, jer njegova Riječ, kako reče psalmist, 'prosvjetljuje i bezazlene urazumljuje'. Isus govori o kraljevstvu Božjemu uspoređujući ga sa zakopanim blagom na njivi, s trgovcem koji traga za biserjem i s mrežom bačenoj u more u koju se hvataju raznovrsne ribe. Evanđelje nas potiče da se ispitamo koliko se te usporedbe ostvaruju u našemu životu, odnosno što nam znači radost i sreća, koliko je sve to postalo tužnom rutinom, a koliko nam je vjera životno uporište i s kojim je žarom živimo?

Isus želi da shvatimo njegovu poruku i zato na kraju svoga navještaja pita mnoštvo: „Jeste li sve ovo razumjeli?“ I nas pita je li razumijemo i prihvaćamo li njegovu poruku. Prispodoba o skrivenu blagu na njivi ima u vidu siromašnoga nadničara, koji obrađuje tuđu njivu i pritom naiđe na skriveno blago, vjerojatno kutiju sa zlatnim i srebrenim novcem. U davna vremena bio je običaj da su bogati ljudi za vrijeme rata svoje blago skrivali u zemlju, jer je ondje bilo na sigurnu mjestu. Nadničar ga nađe i vraća u zemlju te ide i kupi njivu, jer je blago sastavni dio njive. Kako postupa nadničar? Sasvim pošteno: nije pokrao blago i odnio ga sa sobom da bi ga prokockao živeći bez obrađivanja njive, nego kupuje njivu da bi s njom kupio skriveno blago i pošteno živio od rada svojih ruku. Tadašnji je društveni sustav zahtijevao da se prikaže podrijetlo bogatstva. Kako se danas u tomu vidu ljudi i društveni sustavi ponašaju?

U drugoj prispodobi radi se o bogatomu trgovcu, koji traga za biserom. Ima i danas ljudi, mladih i starih, koji s ljubavlju tragaju za vrjednotama. Znaju koji put prodati sve da bi stekli u životu ono što im je najvrjednije. Isto tako, kraljevstvo Božje je kao kada ribari spuste mreže u more, ulove ribe te dobre skupe u posude a loše bace.

Što nam Isus želi poručiti? Možda netko može pomisliti da bi i on kopao zapuštenu njivu kada bi znao da se u njoj skriva velika svota zlatnika, jer bi se time obogatio ili bi bacio mreže u more samo kada bi bio siguran u dobar ulov. Međutim, naglasak nije na skrivenomu blagu ili biserju, nego na radosti koju je čovjek osjetio kada je našao blago, kada je otkrio biserje ili ulovio mnoštvo raznovrsnih riba. Dakle, radost je u središtu poruke, radost je pokretač ljepote života. Prispodoba govori o neizrecivoj vrijednosti kraljevstva Božjega, jer ono sliči čovjeku koji se istinski raduje, jer je otkrio neizrecivo blago. Naglasak nije na ostavljanju nečega, nego na pronalasku svega, tj. punine života u Bogu. Ovdje se ne radi o vanjskomu bogatstvu ili golemoj zaradi, nego o unutarnjoj punini, o smislu života, o ispunjenosti srca. Samo je u Bogu pravi mir i punina života, ispunja ga radost zajedništva s Bogom.

Usmjeriti se samo na skriveno blago ili na novčanu vrijednost biserja, a zanemariti unutarnju radost, značilo bi biti sebični materijalist. Isus govori u slikama o kraljevstvu Očevu kako bi u nama stvorio duhovno ozračje i potaknuo čežnju da odgovor na temeljna životna pitanja i želju za puninom života tražimo u Bogu. 

Trgovac se razumije u gospodarstvo i zna prepoznati vrijednost pokretnina i nekretnina i zna što se isplati prodati da bi kupio bolje i vrijednije. Tako je i s kraljevstvom Božjim, vjernik zna prepoznati smisao i vrijednost Božje riječi, sakramenata, molitve, dobrih djela, posta, odricanja. Iz tih se razloga s radošću odriče mnogih dobara, žrtvuje se jer zna da od Boga dobiva neizmjerno bolje i vrjednije. Odriče se raznih prohtjeva, izbjegava zamamne zamke zla, podnosi patnju i bol, jer zna gdje i kako će se duhovno osvježiti, zna u čemu je nepresušno vrelo radosti na putu u kraljevstvo Bože. Vjernik trajno traga za vjerom i nadom, naviješta i svjedoči Božju istinu i ljubav.

S druge strane, opasnost je uopće ne tragati za skrivenim blagom i biserjem, ne baciti mreže u more, već ih ostaviti na suhome, opasnost je neprestano mrmljati i optuživati Boga, prepustiti se sudbini misleći da će se sve samo od sebe riješiti, predati se bez bitke i žrtve, a okolo kukati kako smo jadni i nesretni. Blago, biserje i ulov riba nisu darovani, tj. ne će se sami od sebe pronaći muljajući i ljenčareći ni uloviti gledajući u more, nego se osvajaju poštenim radom u suradnji s Bogom i drugima. 

Znajući zakonitost punine života Isus poziva učenike da bace mrežu u more života, poziva ih da love ljude, tj. poziva nas da ih izvučemo iz vode da se ne utope, iz nemirna mora da ne potonu, poziva nas da im pokažemo blago vjere kojom se spašavamo od smrti, biser ljubavi koja nas vadi iz pakla nevjere i zla. Moramo priznati da je u našemu životu mnogo zakopana blaga oko kojega se ne trudimo, mnogo je duhovnoga biserja koje ne otkrivamo, mnoge su mreže rastrgane i ostale na pučini. Mnogi se lažno trude samo da bi se dokopali blaga na njivi, a ne znaju se radovati životu, ostaju nesretni jer ne surađuju s Bogom te se zavaravaju hraneći svoj ego. 

Mnogo je želja i nakana, vrjednota i dobroga u svijetu, ali ništa se ne smije zakopavati i skrivati od Boga, odnosno da bi se stekla radost i smisao sve treba staviti na Božji oltar i vrjednovati Božjim mjerilima, jer sve zavisi o pripadnosti Bogu. Prihvaćanje Isusove poruke vodi u život, a odbijanje vodi u smrt. Bitno je odvažno i vjerno raditi na njivi Božjoj, unatoč svemu neustrašivo i pouzdano baciti mreže u nesigurno more života, jer na Kristovoj njivi i u njegovu moru ima mnogo više od zlatnika i srebrnina, jahti, mreža i oboritih riba. 

Tko svoj život usmjeri na dobro drugih, tko se zauzima za spasenje duša, taj osmišljava svoj život te daje radost sebi i drugima. Tko misli samo na sebe, na svoje bogatstvo i moć, taj unesrećuje sebe i druge. Jer, kako nadoknaditi izgubljeno i prokockano vrijeme i sposobnosti, kako bez vjere i milosti pronaći blago života? No, kada se pronađe punina života, sve ostalo gubi na važnosti, sve drugo gubi svoju cijenu i zato se trebamo upitati dajemo li sve kako bismo pronašli Božje blago i biser u svomu životu, jesmo li spremni u vjeri i nadi baciti mreže života bez obzira na ulov?

Tko spozna ljepotu Božjega kraljevstva, taj radosno daje od sebe sve da bi u nj ušao, taj se na ovomu svijetu, unatoč križevima i patnjama, bori jer zna da će Gospodin sve blagosloviti na ovomu svijetu i nagraditi u vječnosti. Tko zdušno radi, tomu cilj života nije samo zemaljsko bogatstvo, nego mu ono služi kao sredstvo na putu do vječnosti. Tko ostavlja sve i pronalazi blago, jer je otkrio blago u Bogu, taj je radostan, a radost je temeljna označnica vjernika. Kraljevstvo čovjeku daje radost i smisao te se za njega isplati sve žrtvovati i podnijeti. Kraljevstvo Božje je novi svijet, svijet duhovnih neprolaznih vrjednota. To je svijet ispravnih odnosa među ljudima – svijet mira i pravde, ljubavi i dobrote. Kada čovjek shvati i povjeruje što mu je Bog sve pripravio spreman mu je sve podrediti i uložiti u njegovu njivu da bi stekao to kraljevstvo!

Na temelju Isusovih prispodoba možemo prosuditi koliko ljudi vjeruju u kraljevstvo Božje, a koliko u ljudsku vladavinu i težnju za bogatstvom, moći i u euro-milijarde. Jer čovjek je često, radi pomanjkanja vjere u Boga spreman prodati i dušu, obitelj, državu i Boga da bi ugodio sebi i vladao nad drugima. Postavlja se pitanje u koje dionice ulagati da bismo stekli kraljevstvo Božje, odnosno je li suvremenoga čovjeka uopće zanima kraljevstvo Božje? Ako čovjek ulaže u prolaznost, onda su učinci raspadljivi, život se rasplini kao sapunica. A u što treba ulagati?

Imamo primjer iz prvoga čitanja o mladomu kralju Salomonu, kojemu Bog reče: „Traži što da ti dadem?“ Bog ga je stavio na kušnju. On odgovori: 'Podaj svome sluzi pronicavo srce da može razlikovati dobro od zla!' Salomonov odgovor raznježio je Gospodinovo srce i bijaše mu veoma milo što je mladi Salomon tražio. I Gospodin reče: 'Budući da nisi tražio bogatstvo, smrt neprijatelja nego pronicavost u prosuđivanju pravde dajem ti mudro i razumno srce'. Zato se i danas nekomu kaže da je mudar kao Salomon.

I mi smo često na kušnjama, ali je pitanje što tražimo od Boga ili smatramo da možemo bez njega. Koje je to blago skriveno u našemu srcu, za čime tragamo, za kojim se biserjem naše srce namamilo, u koje more bacamo mreže i što želimo uloviti? Mnogo toga čovjeku treba, a da li mu sve koristi? Ipak, najvažnije je imati mudro srce, koje će znati razlikovati dobro od zla, jer samo tako može ovdje ostvariti kraljevstvo Božje i dopasti se Gospodinu! Ako to budemo tražili i tako živjeli, onda je to znak da smo pronašli skriveno blago i biser koji nam jamče radost s Bogom i ljudima, pa ćemo biti mili i dragi Bogu. To je znak da smo bacili mrže u more života, na kojemu je Gospodin kormilar i ribar te će na kraju odrediti koje su ribe dobre a koje loše. Ne trebamo se bojati jer, kako sveti Pavao reče, „znamo da Bog u svemu na dobro surađuje s onima koji ga ljube“. Za naš život je odsudno ljubiti Boga i bližnjega i s njima surađivati. 

Stoga, na njivi i moru svoga srca recimo kao i Salomon: Gospodine daj nama i svim ljudima, osobito našim crkvenim pastirima i društvenim kraljevima i svima koji nas vode, mudro srce da otkrijemo radost života s tobom. Pomozi nam da sve podredimo uspostavi tvoga kraljevstva već na ovomu svijetu da bismo osigurali vječni život s tobom. Amen.